Suvare su bile mlinovi na konjski pogon, a datiraju iz 19. stoljeća te ih je na području današnjeg Otoka bilo čak osam, no dugo vremena znalo se samo za njih šest.
Upravo istraživanja za pisanje monografije o otočkim suvarama kao nacionalnoj, europskoj i svjetskoj vrednoti tradicionalnog graditeljstva, a koja je u subotu i predstavljena u otočkoj poduzetničkoj zoni, iznjedrila su podatke o preostale dvije,i to najstarije suvare u Otoku.
Kako je kazao jedan od autora Mirko Martinović, zahvaljujući pričama 30-ak kazivača, došlo se do spoznaje da su u Otoku u 18. i 19. stoljeću postojale Galovićeva, Pavlovićeva, Đurkinova, Sokalićeva, Matanova, Franjkova, Marinkova te Tomaševićeva, odnosno Klarina suvara - danas jedina očuvana ne samo u Otoku i tom dijelu Slavonije nego u jugoistočnoj Europi uopće.
“Inicijativa za stavljanje na papir svega što se sada zna o otočkim suvarama krenula je od Josipa Bašića Joška, našeg samozatajnog sakupljača narodnog blaga, čovjeka koji se već 40 godina bavi tradicijom i baštinom. U tom dugom razdoblju prikupio je bogatu etnološku zbirku, a odradio je velik dio posla u istraživanju podataka o suvarama”, kazao je Martinović, dok je o monografiji govorio i dr. Žarko Španiček, pročelnik Konzervatorskog odjela u Požegi.
“Ovo je jedinstvena kulturna pojava na ovim prostorima jer suvara se jedina zadržala u ovom obliku i danas samo u Otoku”, kazao je dr. Španiček, dok su o knjizi govorili i njezin urednik, mr. Zlatko Virc, Zdenka Predrijevac, pročelnica Konzervatorskog odjela u Osijeku, te otočki gradonačelnik Josip Šarić. M. Ban
